Čemu sliči ovaj moj svemir?
Koji je za tebe uvijek imao granice.
Pitaš se?
Sad kad si me nenadano vidio,
I čekaš da se nešto desi.
Čekaš moju riječ,
Da ti se nasmješim,
Da možeš opet uploviti u moje luke.
Evo pred tobom skrivam svoje stare strahove,
Od prevare i lažnosti.
Ali znam potajno snivaš o meni,
Gledaš moje slike,
Kad dan izgubi moć,
A nebo biva okićeno zvjezdama.
Ne, nemam puno da ti dam,
Samo slobodu,
I zaobljenu svoju neodlučnost,
Koja traje godinama.
Hoćeš li da ti prevedem,
Bezglasje svoje šutnje,
Da ti kažem od kud dolazi,
Stoput slomljena duša,
I koraci čovjeka kojeg vise
Ne prepoznajem.
U jesenjoj noći,
Davne daljine sljevaju se u jednu,
Opet smo ovdje,
Ne prijete nam vrtlozi zla,
Sve je nadahnuto željom,
Ali sreće nema,
Ni ljubavi velike kao nekad i sada.
Nema komentara:
Objavi komentar