10. listopada 2013.

Lička kapa


Prosula se rosa u buđenju ranom,
Vila Velebita štapićem vjetra,
Probudi Ličanina na jastuku uspavanom.

Umiva se vodom hladnom,
Pa na zrcalu brkove suče,
I popravlja pokoji pramen kose,
A onda otmjeno stade.

Nježno kao da nosi rosu na dlanu,
Uhvati Ličku kapu pa je stavi na glavu.
Ponosan sam na sebe poče promatrati njenu ljepotu.

Crvena je i crna, stoji  malo na krivo,
Kad se bolje zagledaš djeluje jako živo.
Rese njene raspuštene poletno odzvanjaju,
Na svakom koraku u Ličkom kolu.

Njihov obod i dužina tajnu kriju,
Tko je veći bećar u selu.
Ivan ili Nikola?

Treba pošten biti pa istinu priznati.
Slavonski šešir najljepši vjenac na sebi nosi,
Trobojnicu i za njom ružicu,
U njoj nosi ljepotu i znamen za domovinu.

Ali Ličkoj kapi nitko ravan nije,
Ličanin je njeno pravo ime,
Samo on može da je nosi.
Nosi će je dok je vrijeme ne pohaba,
Da mu lice bezbrižno sja.

Nema komentara:

Objavi komentar