Snjegovi opet mirišu blizinama,vrapci se skrili,
A, ja sanjama o proljeću dalekom,
Dok me prati snježni prah.
Toplinu ljubavi slutim dušu da ugrijem.
Hladan je dvorac moj,
Možda dođeš na njegova vrata,
Ali srce prekriva sloj kaputa,
Možda pogledam u skliski pod pa budem na zimu ljuta,
A, ne na tebe.
Odjednom prestanu riječi,
I misao tad započne teći preko struna skrivenih u meni,
Neke slike i na njima pogledi sneni.
Sjete me izbrisani tragovi nečijih stopa na tužne trenutke,
Posute zaboravom.
Kroz pahulje poželim cijele noći koračati,
Samo da opet do njih moji koraci dođu.
Odluči se odi.
Moja ti slika neće vratiti vjeru u život.
Traži me sve dok ne izgubiš sebe,
Ili ne izbrišeš sjećanje na nas.
Nema komentara:
Objavi komentar