Pusti jad noćas srcu,
Da ga samo mišlju ćuti kao nebo tamno,sneno.
Ne govori nocas ništa,
Tišini pusti neka priča priču sjetnu,
Glasnom vjetru, o dva izgubljena bića.
Rasipat će tugu breze,
Ko prašinu starog puta kojem se danas briše kraj.
Za čim ti tuguješ crna dušo?
Na uglu zbilje i jave ovo nije svijet, ovo nije život naš.
Ovo je jedno pripadanje ishlapljelo u tuzi nedostajanja,
Na jednu ljubav opustošenu zapetljanu hladnoćama,
Ostavljenu bez dodira i njeznosti u tami da dočeka umiranje.
Nema komentara:
Objavi komentar