Strijela tvoje duše

Sanjive tišine okitiše mi lice u bijeloj tami prosinca.

Njegovim je imenom nebo isplelo sudbinu na kraju jeseni.

U zadnji dan godine stare volim te,

U lugovima svog srca.

Kradu te moje pjesme,

Prate te moje geste,

Po tragovima te znaju moje ceste.

Prepoznaju te stražari mojih snova,

Kad zaspem navečer uplakana,

Što te nema da me griješ kroz ovu maglu,

Samu i preplašenu.

Noćas upotrebljavam svoje čarobnjačke moći,

Pretvaram te u suzu,

Ali i u smijeh,

Nije isto,

Ne znam prave riječi,

Ali u suzu uspjevam svaki put.

I danas kao nekad uzimaš od života najljepše sate,

Istkane vretenom moje mladosti,

I skupljaš ih u lijevi džep svoje

Maslinaste košulje.