Napuštam te

Čvrsto sam vezana snovima oko gležnjeva,

I tako već duži niz godina.

Ne mogu hoditi dalje od tebe.

Ti ionako ne čuješ jeku iz moje dubine.

Zaokupljen si vlastitim provodima,

Još se klanjaš svojim tragovima,

Na putu do njene postelje.

Napuštam te...

Ja sam ustvari nijema,

Ja glasa i riječi više nemam,

Nemam ni snage za dalje.

Ne šalji po vjetru miris suza.

Sjeti se kako me na koljenima,

Šibaš riječima ponosa.

Sjeti se,nek si proklet!

I dan kad sam te srela.