Tanka linija

 

Poput rose na cvijetu,

Koja čeka vjetar da na tlu nestane.

Duša moja čeka tvoje korake,

Nakon toliko godina,

Da nad njima proplače.

Od sreće,od  tuge,od ljubavi.

Da učini nenadanu posjetu starom znancu,

Sa strepnjom prati svaki pređeni kilometar.

Plaši se da će zateći isto.

Majka tvoja će me dočekati nasmješeno,

Vidjet ću stari aerodrom,

Strari drvored ogoljen kako stoji uz Gacku.

Samo će nešto bitno nedostajati.

Ti nećeš biti tu.

Plašim se da više neću promatrati,

Igru tvojih pogleda.

Bojim se neće biti tvojih zagrljaja,

Tvog veselog smjeha.

Bojim se sve će biti različito.

Vi sad imate neke nove uspomene.

A šta ako se ipak sretnemo?

I ti se okreneš?

Uvjeri me da me ne voliš?

Ali bez prizvuka sujete.

Uvjeri me da te ona čini sretnom

Da ti kao ja može krasti osmjehe.

Uvjeri me da ne znaš tko sam?

Priđi mi i poljubi me u obraz.

Ako bude tako bježi, što dalje od mene.

Odlazi.

Znaš da mi je tanka linija između oprosta i pristanka.

Nemoj da se okrećeš.

Da mogu i ja oči sklopiti pred vidicima tvojim,

 I ne vrati se više.