Dok slušam violinu kako svira,
I jecaje joj svoje predajem,pomješane suzama
Iz najdubljih kutova,procjepa moje unutrašnjosti
Vadi osjećaje napojene tobom,i gorčinom.
Vadi natoložene riječi,
Bogate ljubavlju nikad ne napisane,
Nikad ne izrečene.
Ona zna da te želim,više od sutrašnjeg dan,
Zna da ti na jastuku čuvam mjesto,
Oči tvoje smaragdne da još dugo želim gledati.
Svira violina,
Dok mi ruka luta mrakom da dotakne ti lice,
Nježno.
Da mi tiho na uho s njom zapjevaš,
Da mi glas tvoj nemire smiri,
Da mi snage da.
Nema nocas snova,
Čežnja ih guta kao magla,,
Zatežem i zadnju strunu života jer znam nema nas.
Vojniče moj hrabri,
Najveća istino i smislu moga življenja,
Na trenutak zavaraj mi sumlje,
Da sad pripadaš njoj,
Ona koja je ostala prestala je da mašta.
Jelene moj crni,
Dozvoli da me opet od oluje štitiš,
Ja još uvijek vjerujem samo u tvoje ruke,
Tvoju blizinu i miris koji udišem.
Nema komentara:
Objavi komentar