Toliko te osjećam snažno,
Ti utočištu mojemu svemu.
Razlogu mojih strahova u još veću tugu.
Uvijek plačem na glas,
Tako da mi se jecaji stope
Sa čežnjom za tvojih koraka prema njoj.
Opija me zrak,
Posoljen tvojim osmjesima
I slatkoćom usana tih.
Kako ti samo ruke prepoznajem,
Među tisućama ostalih,
Zanoktice,
Naviko nepobjediva.
Smaragdne oči,
Istino mojih postojanja.
Pišem kako osjećam,
A osjećam gorak okus raspadnutih obećanja,
Još mi mutiš odluke,
Tuđi,
Svejedno moj, tako dalek,jelene.
Rado bi pustila dušu svoju,
Kao preplašenu srnu,
Da pođe u onu najdublju šumu,
Gdje je čeka vučica gladna,
Ljubav tvoja,
U grmu moje žudnje.
Opet ću ti ljubav pokazati,
Grlit ću te kao što raširena jedra grli vjetar.
Nema komentara:
Objavi komentar