Sve izblijedi kad vrijeme učini svoje.
Našu ljubav pamtim još samo ja.
Sve prolazi,
Sve nađe svoj kraj,
Snovi, život, nadanja,
Prolaze kao Gacka svojim tokom,
Odnosi naše slike,
U neke daljine i tuđe svijetove.
Sad gledam tebe i nju,
Sliku,
Iz koje progovara živi bol,
Moje stvarnosti,
Koji kupa moje srce.
Soba se napunila nekim istrošenim jecajima.
Još uvijek tražim tvoj miris u toplim vjetrovima.
Kradem iz mašte tvoj poljubac i zagrljaj,
Samo da razblažim jad dok vas gledam.
Duboko urezan,
Po sred srca zaoran.
Vječito prista da ga razdjeli na pola.
Na tamu i mrak,
Na patnju i bol,
Zar sam to zaslužila?
Nema komentara:
Objavi komentar