Godine iskrenih suza

 

Na horizontima snova,

Tamo gdje sjećanje razbija zaborav.

Neka je zalutala lađa,

I stigla na obalu vjerovanja.

U ruševinama srca u kojima smo bili nekad,

Stoji i dalje tunel kojem nije bilo kraja,

Danas na kraju njega maglovito ogledalo.

Makarska,

I njeno beskrajno more nosi želje,

Pučina bez tragova za spašavanje.

Tamo smo se rodili,

Jednog ljeta, jednog lipnja,

Puni žudnje za zagrljajem.

Bio si lutalica,

Volio si plave daljine,

I kafanske zore,

Znao si da sam te voljela.

Tvoje oči prate me u stopu,

Spavaš u mojim osmjesima.

U jednoj od onih noći,

Kad smo gazili morem naše ljubavi,

Tražeći zajedničku budućnost,

Osjetih da nema naših mostova.

Htjedoh ti reći da sam te voljela,

No jeka tvojih nataloženih iskustava,

Zaustavi u tebi moje misli.

Zapljusnu me istina prošlih vremena

i

Godine iskrenih suza.