Život se rađa jutrima,
Bujicom tvojih poljubaca,,
Koji sapiru noćni mir,
Oplemenjujući smisao buđenja.
Često samotna u svojim žudnjama,
Svećenjiče svetišta srca mi tužnog,
Čuvaru oltara moga života.
Vodo sveta što mjenjaš suze moje za njim.
Razigrana strasti,
Zaljubljenosti naša,
Utjelovljena u sutonima i svitanjema.
Još me prate titraji našeg prvog poljubca,
I zvuk zvona crkve tog jutra.
Ovjekovječeni nemir na njegovoj prvoj misi.
Zahvalnice božanstvu koje pokrenuše
Vrtlog našeg upoznavanja,
Nesagoriva svijećo žrtvene istine,
Da voli me!
Nema komentara:
Objavi komentar