Najdragocjenije blago svijeta,
Našu ljubav,slatka šaputanja
Ukradene poglede.
I prije nego je bacim u more,
Moram reći riječi čarobne,
Riječi obećane
"Da više nikad neću proviriti
U njene dubine,mračne,nijeme
I spustiti svjetlu zraku svoje želje
Da ponovno oživim sve ono
Što je davno umrlo u meni...
Moram je baciti u more nepovrata,
I otići ostrvu novog života,
Koji je dio mog obzorja.
Ti nisi više luka sreće,
U kojoj ću naći pristanište.
Moja lađa sad plovi mirno,
Bacajući mrežu,i šansu za nekog novog
Čovjeka.
Čije će noći biti duže,
A ruke nježnjine.
S kojim se neću bojati sa sutra,
Da ne ostanem sama u jutarnjoj magli,
Kroz koju se ne nazire dan.
Nema komentara:
Objavi komentar