Postelju u duši pripremih,
Za novog čovjeka.
Svaki dan kad naslonim misli,
Na jastuke njene,
Čujem nevidljivo šaputanje,
i neke raširene ruke..
Tako zaspivam i budim se.
Iza zavjese borbe,
Kroz prozor sjećanja,
Iskrala se kap tebe,
Čežnja te moja odmah upila u sebe,
Samo jednu kap,drugu i sve tako redom.
Moram kad pobjegnem od svih,
Odmoriti dušu misleći na tebe,
Nižući poljubce i zagrljaje u mašti...
Nema komentara:
Objavi komentar