Noćas sam jahala na crnom vrancu,
Pričala mu koje ti boje košulje najbolje stoje.
Kako mi tvoja kratka,oštra crna kosa,
Još uvijek klizi niz ruke.
Nije želio da me sluša,
Samo se propinjao kroz granje,
Išao nekud na svoje strane.
Molila sam ga da stane,
Da je jedini s kojim o tebi smijem pričati
Ali vukao me i dalje...
Onda me grubo baci sa sebe,
Neki kamen sivi lice mi okrvari.
Ali u srcu opet boljelo je jače.
Nadvio je glavu,
Gledala sam njegove tamne oči,
I u njima pitanje:
"Da li sam bila sretna s tobom?"
Jedna mi se suza spusti iz oka,
Ne peče rana koliko spoznaja,
Da sad pripadaš drugoj.
Sad moram sebe trovati,
Da si bio tipično muško,
Koje zanimaju samo grudi tople,
I mladež na mojoj bedri.
Ljubav si moju zgazio kao cigaretu,
Što si onu noć ugasio,
Kada si joj usne podario.
Pusti me sad nestani...
Iz očiju sjevnu bijes.
Uhvati rukom kožne uzde,
Pogled zaustavi na čvrsto zatvorenoj šaci,
I prošapta...
Ni u jednom pogledu nisam sretna bila!
Nema komentara:
Objavi komentar