Plovim u bojama svojih pjesama,
Koje su jedino bile,
Ttihoća rasuta po godinama,
Skrivena od običnosti.
Mir mi je danas ogledalo oka mog.
Jedno je tijelo daleko,
Jedno je lice napokon shvaćeno,
Razočarano.
Neka ga samo ceste,
Koje se sjetom sjaje dočekaju,
Jer njega nema,
Nije ga nikad ni bilo tu.
Izgubljen u samoći,
Tamo negdje u jezivom kutku namjere.
Sahranila sam te plitko,
Da te u naletima čežnje izgrebem iz sjećanja.
Ja sam ona ljubav sa zlatnim ključem,
I srebrenom kosom.
Ne prepoznaješ me.
Ne preostaje mi nego da se vratim
Stazama starim razvrgnutim,
Stazama gdje rasvjete nema,
Da zaboravim meni jedno drago ime.
***
Nikad se tvoje nebo nije dovoljno pomaklo s mjesta,
Da dotakne moje.....
Nema komentara:
Objavi komentar