Ne boj se sine kad spazis brda uokolo i nebo nismo.
To je večer.
Tvoja puška razgovara s poskocima.
Pokazat ću ti put u zemlju gdje nema međe.
Sad je ponoć.
Tvoj korak nitko ne zna.
Koliko će se klisura odroniti do slobode,junače moj?
Tvoje oči tamnjet će od križeva,
Od rova,
Od počađelih drumova,
Tamnjet će oko sokolovo.
Bjele se tvrđave Bihaćke još puška bojovnička sjeva,
Još se s dušom hrve krvave glave,
Dok sa crkve zvoni hrvatski sumrak.
Sinovi naši,
Vaši likovi žarko i zamišljeno plove olujama bjelim,
I nose vjeru u očima širom svijeta,
I u sve zone, u sva pristanista.
Davno su se rastali s tobom,
Vremena su bila teška,
Al ti nikad nisu rekli zbogom.
Zemljo moja,zemljo mila.
Bihać 17.studeni.2012
Nema komentara:
Objavi komentar