Miris noći širi se gradom,
Meni nema sna,ni mira,
Samo ti pred očima.
Pucketanje vatre iz kamina,
I moja ideja da do tebe krenem,
Pred tvoja vrata još jednom da kleknem.
Gorčina suzna,
Nadopunjuje lutanja u tvojim prostranstvima.
Žedna sam te kad me i najmanje voliš.
Svi naši dni provedeni skupa,
I noći do sunčevi jutarnji prozira,
Sreća zbog neprospavani noći i dodira.
Tko to može zabraniti?
Tek tako ledom pokopati,
Da se više nikad ne pojavi.
A ispred nas je skoro biblija bila,
Da se vječno veže želja kroz maštanja.
No, ne ide,
Odbijen zahtjev sudbine.
Nema šanse da se spojimo sa razlogom,
Ona je tvoja bila i ostala,
Nema tu mjesta,
I treba bježati iz ludih planova.
Ali moja ruka nježna,
I dalje miluje sliku tvoju,
Nešto još uvijek očekiva.
Još sam topla od tvojih zagrljaja,
Na pragu je zima nema mi spasa.
Nema komentara:
Objavi komentar