Danas prvi put u naručje uze sina,
Suza mi orosi zjenu,osjećaj tako stran.
Sjetih se svojih predaka i pomislih,
Evo nove karike u lancu,
Srce mi zapjeva kao Lička Rozgalica.
Ništa ne objašnjava život tako snažno,
Kao koljevka što njiše se u traku lune.
Večeras dragi kujem te u zvijezde,
Zbog ljubavi i našeg jedinog sina.
Tvoje dvije ruke bit će mi kao mile žeravice.
Već zore sjaj obasjava strehe našeg sela,
Lagano se srebri površina rijeke Gacke.
Mrtve straže dočekaše svoje smjene,
Jato sokolova kruži nebom puno milosti.
Tako je lijepo biti u miru i radovati se,
Kad podno planine rozgalica se vije.
Nema komentara:
Objavi komentar