Pogled u ono jutro,
Sve je tiho,
Svježina mi njegova kao tvoja odsutnost,
Dušu kupa.
Duša moja voli
I najmanji dio misli na tebe.
Ali osmjeh u duši je zatvoren.
Šapćem sama sebi duboko u noći,
Kadkad u snu,
Da se pokrenem s mjesta i vratim sebi.
Jer tebe u šaptajima mojim nema,
Odavno ime ti ne zovem.
Da li me trebaš i osjećaš kao ja tebe?
Sve što si mi nekad pogledima slao,
Što si mi obećavao i tepao,
Lažno je.
Smijem se naglas,
Pa samu sebe častim kako sam sretna.
Produbljujem još jednu istinu,
U svoja čekanja i jadni život.
Nema želje nema nadanja.
Pišem udisajem vremena koje polako umara,
Moje srce.
Nema komentara:
Objavi komentar