Ako umrem,
Ostat će iza mene jedna iskrena ljubav,
Koju sam njegovala u tvom imenu.
Dvije suze za tobom idu
Kad se usidriš u noćima,
U kojima tišinu proživljavam u samoći.
Imenu svoje sudbine udahni moje ime,
I kreni dalje...
Često je teško ustati iz postelje,
Dok vjetar topao opet raznosi moje spomene.
Ti si i dalje njen.
Probudi me već jednom, i reci da voliš.
Povedi me u dane naše,
Daleko od ovih rasplakanih.
Prije je siva bila daljina, a sad je i blizina.
Svježina one prve tuge i dalje mi proganja umornu dušu.
Teška je spoznaja istine,
Ali slijep čovjek se uvijek nada,
Da će ugledati svjetlo.
Nema komentara:
Objavi komentar