Reci mi,
Dal srce mi živi u šuštanju tišine pored tvojih usana,
Koje sam ljubila u savezu pogleda,
I noćne blizine.
Dok sam ih svjesno,
Dobivala i gubila.
Ugasila su se zvijezde na nebeskom svodu,
Samo ti još lebdiš međuprostorom ,
Gdje su sjećanja.
Ljeto je i mrak je daleko,
A kao da je od jutra tu.
Bit ću možda opet u bijelom,
Samo tvoja,
Bez blagoslova slučajnosti,
Već sudbine.
Upalit će se naše zvijezde koje su davno ugašene.
Opet će ljubav tvoja tiho prodirati u moje srce,
Upijat ću tijelom svojim baš sve tvoje nježne dodire.
Pit ćemo život bez tuge,plača i bola,
Poletjeti preko obale duge,
Dok se budu palile aureole.
Nema komentara:
Objavi komentar