U pogledima mojim proljeva se čežnja,
Kao svi sutoni jesenji.
Ona okupira tvoje misli u redovitoj tečnosti dana,
Koliko vremena provodi u tvom zagrljaju,
I osjeća miris tvoje puti.
Sanjal sam te noćas ispod bijelih breza,
Ruke tvoje kako prebiru stranice moga života,
Tamo sam ja tvoja, a ti moj nevjenčana vječnosti.
Kažu da si danas uništio zadnji dio mene,
Jer vapaj tuge isplovio je za bolom.
Klekao si ispred nje,
A ja ispred vremena koje ćeš ljubiti,
Kad jednom shvatiš sve.
Počela je kiša,
Kap je sustizala kap,
A suza suzu,
Gledala sam kako jad poji moju dušu.
Umire svaka moja zora za tobom,
Umirem i ja, padam,nestajem polako,
Do novog rađanja.
Neboj se znam ja tebe voljeti i poslije kiše,
I poslije nestajanja.
Nema komentara:
Objavi komentar