Pokriva me noćas uspomena ljuta,
Ljubavi daleke, želja što je sniva,
Obgrljena plaštom samoće.
Dani se smjenjuju ljeto dolazi,
More tiho kao nikada.
Na zrnastom pjesku memorija,
Stoje dva imena.
Ne nisam prestala da volim njegovo ime,
Svako jutro se budim da bi nastavila dalje,
Lažnim putem svojih uspjeha.
Ostavljajući na jastuku čovjeka,
Kojeg duša još nije preboljela,
Da me dočeka kad opet pođem da sanjam.
I srela sam ga tako na obali mora...
Nije znao da sam bila tu,
Stajala sam iz njega,
Čitavu vječnost i pola zivota.
Puna mi je duša blagosti.
Tuga mi je izčezla,
Posljednji poljubac dođoh da ti predam
Zar je stvarno kraj među nama?
Zašto mi putem sna ne pošalješ znak?
Ostat će moja pitanja,
Nedovršena poglavlja.
Vjetar je topao,
Duša još toplija od čežnje.
Prekrsti se zaštiti se od nje.
Jednom će na naplatu doći i mračne sjene.
Nema komentara:
Objavi komentar