U mojim si snovima, u mislima još više
Suze kao jesenje kiše,
Padaju jer ne smiju oči tvoje moje da gledaju.
Zoru dočekujem sama,
I gledam kako se planina s nebom spaja.
O, dušo moja...
Znam da me želiš.
I ne gasim svjetlo,
Sve dok tu posljednju misao,
Ne istisnem u molitvi.
Plačem u daleko jutro,
Ponesena šaptom svoje mašte.
Ja ne trebam zagrljaj tvoj da bi te voljela više,
Trebam ga samo da čemer iz mene zauvijek izbriše.
Uopšte ništa ne trebam,
Bez tebe već živjeti znam,
To da te nemam svjesna sam svaki dan.
Nema komentara:
Objavi komentar