Ljubim je onoliko,
Koliko sam ja ljubila tebe.
Čuvam je škrito i ponosno.
Postala mi je svjetlo u tami,
Glas u tišini,
Prijatelj u samoći.
Ponekad te pjevam s njom,
I u njoj stihovima gradim našu sreću.
Tako prokleto sigurna u nju,
Ponosna,
Baš kao što sam bila nekad na tebe.
Pjesma moja i ja.
Nema komentara:
Objavi komentar