Trepni pogledom u prošlost.
U tmini samoće, srcem pozovi me.
Ne dozvoli,
Da ostanem ležati u postelji daljine.
Osmjehom svojim slatkim,
Raspleti moje tuge i sumlje,
Da mogu opet u zagrljaj da ti krenem.
Tražiš li me još uvijek u sebi,
Ili
Puštaš moje ime da pleše negdje u prašini.
Kad sam ja molila zadnjim dahom jecavim.
Ti si bježao sve dalje i dalje.
Ostali su vjetrovi što lome granice razuma
I srce kad se spomeneš,
Neki glupi osjećaji ispruženi i očaj nasmješeni.
Nema komentara:
Objavi komentar