Tragovi koji šute

Ne plači, noćas dragi,

Jer naše vrijeme plakanja nikad neće ni proći.

Tek slučajno sreli smo se,

Pod kišnim nebom skrivali se,

Kao djeca radosni.

Ne traži me jutrima,

Dok još sanjiva zora horizontima rudi,

Jer vječiti čuvar snage u meni,

Tvoje su ruke široke i tople.

Tvoje su pjesme sakupljači mojih misli,

U danima samoće.

Ne dolazi nikad,

Ne donosi na sebi miris njen,

Uništit će moje usplahirene treptaje sreće,

Kad te ugledam nakon toliko godina.

Plakat ću.

Pusti me da mislim da si me volio,

Kao ni jednu do sad.

Nije lako brisati sjećanja,

Poslije kojih ostaju tragovi koji šute.