Sretnica neba

Poklanjam nebu prepune ruke molitve,

Za nagradu na jedan susret s tobom,

Na jedan zagrljaj za tvoj današnji rođendan.

Da nam da prilike da se barem pogledamo,

Ne mora tu biti priče,

To beskrajno nebesko prostranstvo

Po kojem hode duše.

Iza teških zavjesa vječnosti si se skrila.

Čestitku i buket ne možeš uzeti više

Jer tvoju zahvalu iz tame ne čuje nitko više.

Samo ti se očev brk smiješi,

Oni ti želi anđela pjesmu.

  

On se odlučio probuditi u svijetu mrtvih,

A život mu postate pusto sjećanje,

Idući tako pjesmu odlazka pjeva,

I na naše lice donosi suze.

Nisi mi ostavila glas,

Da se odazove na moj zov.

Uberi jedan bijeli cvijet sa andeoskog mjesta

Primi moje želje i u njima tugu,

Nemoj se prisjećati svojih boli.

Ja sam tu da ih tražim po sjećanjima,

I moram ih skinuti sa srušenih zidova,

Na kojima su objesile sliku tvoje mladosti,

Koja je izgorjela.

Ja vidim njen sjaj.

Još samo u tvojim slikama,

U kutku svoje sobe,

Spavaju mnoge godine provedene s tobom,

Koje nikad neće otići prugom zaborava.

Sretan ti rođendan najdraža... 08.Sječanj. 2014