Došlo je do grla

Obuzimaju me slutnje,

Da više nema ni, mene ni tebe,
Nas.

Donosi vjetar neke nove slike

Tvoju budućnost u naručju tuđem,

I moju uskrslu samoću.

Obuzimaju me slutnje,

Da sanjala sam tebe, mene i naše dijete.

Zagledana nekud u daljinu,

Ne odajući svoju prisutnost,

Vremenu što pritajno vreba.

Došlo je do grla,

Sve je ovo bila laž,

Smijeh,suze i snovi.

Tražila sam te u noćima bez mjeseca,

U svitanju bez sunca,

Nedostajanju koje me izjeda.

Izgubila se tražeći te i u snovima,

Bespomoćna u zabludama,

Suzom lažnom prodana.

Došlo je do grla,

Ne vraćam se više,

Ne mogu sudbine da me slome,

Niti me mogu napojiti,

Usne neiskrene.

Sad još samo čekam zlatnu zoru da zarudi,

Da postanem dio vječnosti.
Isplatih svoje grijehe,
U mirnom jezeru života.