Nečujno pada snijeg po Plješevici,
Rano su moje kose posjedile dragi,
Provlačim kroz njih ruke uz pritajan dah.
Snjegovi moji bijeli snjegovi neusporivi.
Silne su vjetrovi urlali,poslije tebe snijeg nanijeli.
Ovjenačeli ljubav moju nepokorenu.
Ona će biti ista u zoru i u mrak.
Kao ponosi vrh što ga vidim niz prozor i kad ostarim.
Bile su to nekad smeđe kose
Što ih tvoje ruke u krilu mekom milovaše.
Voljet će te one cijeloga života,do smrti,
Bilo da su sjede ili smeđe.
Nema komentara:
Objavi komentar