Ne želim te više dodirnuti,
Ne želim više ništa znati o tebi.
Što bi tvoj pogled ili riječ trebala značiti.
I ide mi.
Malim koracima prevalim daljine.
Sve sam dalje.
A znaš kako bi te željela zagrliti.
Znam,
Tamo sad gdje postojite ti i ona,
Mene nema ni u tragovima.
Nižu se beskrajni dani,
Koji su jedina istina u mom životu.
Ponekad si prisutan nekim dalekim riječima,
Tada se čini da ima smisla svako moje buđenje.
Ovo je samo privremeno lutanje do tvog povratka.
Duboko u sebi ubijam istinu koja me izjeda.
Jer znam da ti nikad neću pripadati,
Na način na koji ja to želim.
Ali dugujem ti jedan poljubac u kutku usana,
Koji možeš ponijeti sa sobom bez srama.
Ja ću da čitam pjesmu nevažne kraljice,
Dok vrijeme nemilosrdno bude kidalo,
Stranice koje smo ispisivali nježnošću.
Nema komentara:
Objavi komentar