Ne volim buđenje,
Kad znam da pored mene tišina leži,
Ni večernju šetnju,
Susret s praznim licima.
Ne volim stihove pisati,
Kad čujem gorkih sjećanja pjesmu.
Ne volim ceste duge,
Kojima smo prolazili,
I vremenu prkosili.
Sječanj umire u mojoj duši,
Još te nema da srušiš u tami sobe samoću što drijema.
Ne mogu kvariti sreću koju si našao s njom,
Ali tugu ne mogu skriti lako.
Kako da se radujem,kad to me boli.
Ne mogu ni koraka napraviti,
Kad svaki tebi me vodi.
Oprosti.
Nema komentara:
Objavi komentar