Tamo su ti poljubci osušeni na podu,
Na hrpi u kutu pogledaj.
Tamo su gdje nema svjetla.
Gdje si ih ostavio.
Ne vraćaj se po njih,
Ne diraj njihovu sasušenu bit.
Ti poljubci će ležati tako znaš.
I neće se rađati,možda?
Jer možda se rađaju na svjetlu.
Oni su te čekali,znaš.
Čekali su te u mraku da ih pokupiš.
I smočiš ih na kiši u jutro,podne,
I večernjem zraku.
Sad tamo leže,a kiše nema.
Zemlja je usahnula od silgog svjetla.
A poljubci su ti u mraku.
Nema komentara:
Objavi komentar