Ponekad pred ljeto

Možda kad bi vjerovao u ljeto,

Samo ljeto.

Znaš ono je bitno u ovoj pjesmi.

Ono donosi sve i vraća.

Zalutale zaboravljene mirise.

Dugo sam sve ignorirala.

Osjećaj da pripadam samo jednom čovjeku,

Treptaj,i najveći poraz.

Nikad nisam htjela pročitati istinu,

Koju sam duboko u sebi znala.

Danas mi je duša pretvorena u vapaj

Za nečim što je bilo moje.

Opet me tražiš,

Tad pomislim da se još beskrajno volimo,

Ali nisam sigurna da te sad želim,

Sad život djeliš s njom.

Pročitaj između redova,

U meni vlada posljednja želja za tobom.

Znam da sam odlazila nebrojno puta,

Svaki stih rezala ljubomorom i ljutnjom.

Ali sam se uvijek vraćala.

Boli me moje odustajanje od nas,

Jer još te volim.

I to me u isto vrijeme čini jakom i slabom.

Možda si samo želio bolji život za mene.

Tek tad se čežnja ugostila u moje slobodno srce.

Beskrajno mi je žao što nije moglo drugačije.

Zato odlazim.

Zauvijek.

Ja ću pronaći put,

Koji neće prolaziti kroz tvoj život...

Iako znam svi će putevi voditi kroz TEBE!