Budi daleko od mene

Već odavno je postalo teško noćno postojanje,

Kad smrtini mrak oštri svoje ponoćne sablje.

Rekla sam ti to večer puno dima,

Jer sam željela da sve bude jasno,

Prije nego osjećaji me preotmu.

Na ljubavnom putu ugasio se plam.

Izgubio se nemir, mene zamjenila ona.

Evo neću još dugo,

Možda pokoju riječ ili dvije.

Riječi sirove neprotkane tugom,

Govore da nije sve kao prije...

Izgubljena ljubav malo kad se vrati

A, i kad dođe na kapi se daje.

Ostao si za stolom sam, gledajući kako odlazim,

A, ja sam došla kući,
 Previjajući rane,gledajući svoje ožiljke.

Noć je ta mirisala na nas,

Na još jedan rastanak,

Sjetu je upijao svaki dio pokrivača,

Suze su izgubile sjaj.

Na količini, nesvjesna postojanja svog plača.

Odlučila sam da te potražim

Otvorila sam kapiju na kojoj su ostavile mokre ruke trag,

Vidjela sam prigušeno svjetlo sobe,

Tvoju sjenu.

Te sam iste noći osluškivala tvoj jecaj,

I nemir beskrajnih tamnih dubina,

Samo nas je dijelio zid.

Još nekoliko minuta teških kao gladna godina,

I odlazim,

Par riječi kroz suze

"Nakon mene želim drugoj da se predaš,

Neka ti se neke druge ruke svide,

Jer u oku mom samo si sjena,

Ne trudi se vratiti mu sjaj.

Već odavno kraj, je

Kraj!"