Srce za Noru

 Ljudska ljubav, ljudska snaga,

Površna i mlaka, za drugog je preslaba.

Moli za pomoć,
 Da bi osjetila što je to život sretnog djeteta.

Novac se računa u brojevima

 A opstanak za nju pije se na slamku.

To je realnost našeg svijeta,

Sebičnost gledana kroz prizmu zakona

Koji je donijeo čovjek.

Svjesni bola postajemo onda,

Kad iz prikrajka vidimo snagu tuđeg bremena.

I možda čovjek ne vjeruje do kraja,

Dok sam ne proživi svoju priču.

Njena želja da ozdravi je velika,

Ali danas je opet suzu pustila,

Misli da je sve izgubila,

Život joj počinje u snu,

Hoće li se probuditi zdrava,

Ili neće moći razaznati čije joj ruke slapaju oči,

Mamine ili Božije.

Da li Mu zahvaliti na životu ili prelazu u novi?

Da li nas On samo gleda i napuštene očekuje?

Ali čuje otkucaje dragih ljudi,

Ništa ne treba da nas čudi,

Nađimo to nešto i budimo ljudi,

Jer ako zajedno gledamo gore,

Nebo se samo primiče.