Prošlo je dosta vremena...
Mislio si pobjeći lako,
Samo da se istina prećuti,
I ljubav ne poletim opet.
A gdje su prošli moji dani,
U sutonu nekom u kojem se sunce gasi,
A zvijezde ne pokazuju put do tebe.
Možda to sad ne shvataš kad opet dolaziš.
Opet sjedamo za isti stol,
Pitanje samo jedno,
Ali na njega nema odgovora.
Što to u knjizi prošlosti piše,
O čemu govori naslov JA I TI?
Ili pocrtano bolom ON S DRUGOM?
Razum školuje stvarnost surova,
Srce umorno,govori,
Kako mu nedostaješ,
Više od ponosa nesuđenog zagrljaja.
Oprostiti ne može,
Puno je tuge iz tvojih usana proteklo njim i ostalo.
Otići ne može,
Osjeća da će istrunuti zavijek u samoći,
A vrag opet novu kartu na stol baca,
Da priznamo da nije vrijedno povratka.
Nema komentara:
Objavi komentar