Noćas je san odlutao

Koliko puta poželim prošetati pored Gacke,
Da osjetim samo ono veče,
Da osjetim onaj tren.

A sve to u mislima ispunjenim tobom.
Kućerak na kraju proplanka.
Tvoje snažne ruke,
I lavež seoskog psa.

To je tamo gdje se još u snovima srećemo.
Ni na sjeveru,
Ni na zapadu.
Mjesto koje ni kompas ne poznaje.

Ostaju samo riječi i sjećanja.
Da me kad se najmanje nadam zabole.

Ne spominji more,
Po čijim si obalama s njom gazio.
Ruže prokletnice koje ti je na jastuk stavljala.

Ne spominji me!
Jer za nas nebeski mag,
Magiju spravlja.
Ne spominji nas!

Davno,jako davno, sve je imalo smisla.
Iscrtana mapa nepostojećih svjetova.
To smo danas nas dvoje.

Bravo! Tako je najlakše.
Bez najave se odreći svoje uloge.

Smaragdne oči tvoje.
U njima je izgubljen moj život.
Moja ćutanja za sve ove godine.

Mnogo zamišljenih poljubaca.
Mnogo zamišljenih zagrljaja.
I jedna suviše realna istina.
Nikad me nisi ni volio.

Kiša nad Gackom, dokaz pokajanja.
Crna ruža sjećanja, dokaz moje smrti.

Jedno obećanje,
Jedna nada u ponovni susret.

Koliko puta poželim prošetati pored Gacke.
Da osjetim samo ono veče,
Da osjetim samo onaj tren....