Raspletene počivaju kose moje,
Proljetni lahor skrio je tu svoje pute.
A, ja lišćem, snijegom hodim
A, ja lebdim i letim.
Vidim sebe u daljini sa nekim licem drugim.
Nježno kraj mene budi se novi početak,
Bez nemira, čežnje i tvoje sjene.
Najednom zapuhaše topli vjetrovi,
Donesoše glasove, od meni dragih ljudi
Da si sinoć pitao za mene.
K'o jeka radosti, osmijeh mi izmami.
A, srce kuca, zaštitnički
Trudi se skriti sve ono što je tvoje,
Da ne znaju ljudi za godine što su prošle,
Da me ne pomame ruke tvoje i dodu na obraz.
Nadkriljuju me pogledi što mirišu na nas.
Slutim da u luku mog života opet uploviti želiš,
Ali ja nemam oprost i dalje za tvoje skitnje,
Opet pišeš prstima svojim po prašini nad sjećanjima
U mislima me opet nakratko vraćaš sebi.
Nema komentara:
Objavi komentar