Stojim.
Hvatam ispreplele zrake mjesečevih boja.
Prošlosti lijepe slike uveličavam,
I vjerujem još samo u ruke moje.
U moje suze- koje još radi navike,
Kotrljaju se putanjama moga osmjeha.
U moje riječi- jer ih toliko puta izgovori,
Da ih već znam napamet.
Ti meni nisi vjerovao.
Lovorov vjenac si mi na glavu stavio.
A, vino moje pelinovu gorčinu poprima.
Moja duša prazna je.
Luta poput broda morem.
Da, tebi ja sam vjerovala.
Molim se da prošlost postane sadašnjost.
Da okus usana tvoji, ostane zapečaćen
Na mojim.
Toplina tvoga tijela da me muči u ljetnim
Noćima.
Da poželiš me u proljetnim zorama.
Svakog mjeseca.
Svakog momenta.
Nema komentara:
Objavi komentar