I ja sam se nekad radovala,
Proljetnom jutru,
Toploj ljetnjoj noći,
Svakom novom danu,
I tvom dolazku.
Sad molim da tama ostane,
Da padaju teške kiše,
Bez prestanka.
Jedino tako preživjeti mogu.
U meni žive,
Samo tužna sjećanja,
Note tvoje glazbe,
I sretni trenutci,
Što kriju se negdje...
Na mjestima,
Gdje smo nekad postojali.
Mi.
Moram živjeti harmoniju,
Svega izgubljenog.
Pod sivim i tmurnim nebom.
Ne mogu opstati pod suncem,
Među procvalim cvijećem,
I leptirovima...
Ja pripadam onima,
Koje se ne pita šta žele?
Da li su sretni ili nesretni?
Onima kojima se otima,
Bez prava na zasluženu ljubav,
Već patničku nepravdu...
Nema komentara:
Objavi komentar