19. ožujka 2012.

Prosuta osjecanja

Duša me još više zaboli,
Kad ti se iz usta otme riječ,
"Volim te još uvijek"
Onako nenadano,
Kad prevariš sam sebe,
I tuđe zabrane da me,
Ne spomeneš...

Znam i osjećam,
Da istinu oslobađaš,
Ali si opet zarobljen njenim čarima,
I čuvaš me negdje u sjećanju,
Gledajući me u dubokoj tami,
Kroz magličastu žudnju,
" Kad bih joj se opet mogao
Vratiti..."
Znaš da te volim,
Da te želim cijelim bićem svojim,
Ali tu spoznaju ona ti odnosi, 
I među nas mržnju donosi.
 Dok stoji tako između nas,
Kako je nije strah,
Da sudbinu našu neće promjenit,
Već samo svoju jos jednu laž,
U istinu pretvorit.
Da nam ne smetaju,
Sve ove godine od kad se nismo
Vidjeli i voljeli...
Ni ova hladnoća i samoća u duši.
Nije ovo samoća,
Kad u srcu postoji netko,
Tko se odmara od zaborava,
                                                                       i voli vječno...

Nema komentara:

Objavi komentar