Zagonetka neba

Želim se bez riječi baciti 
U tvoj zagrljaj.

Znam ako ti bilo što kažem 
Počet ću plakati, od sreće.

Zato ću te samo grliti, 
Svojim tankim rukama.

Vrijeme je tako brzo prolazilo,a
Mi smo nastavili šetati u tišini.

Ti u svjim mislima, ja u svojim.

Čula sam od tebe baš ono što sam slutila,
''Volim te još uvijek, nikad te nisam zaboravio.

Susret u meni je probudio ona ista osjećanja, 
Velika i snažna kao prvi put kad smo se sreli.

Od zadnjeg dana rastanka samo o tebi mislim''.

Tek tad suze su mi se pojavile u očima,
Svakog narednog trena, 
Nedostajalo mi je snage i hrabrosti 
Dok sam nadu svjesno u sebi podsticala.

Ove riječi ne pišem napamet,
Želim da shvatiš njihovo značenje.

I meni je stalo do tebe.
 

Uhvatio si me pod ruku
I poveo u šetnju,
Duž redova crvenih majskih ruža.

Nadam se,
Da će bar jedan dio tebe shvatiti 
Koliko sam zapravo bila zaljubljena 
U tebe.