Rijetko osmjeh prelazi
Preko mojih usana,
Sreća na mene ne misli,
Otišla pa zaspala.
U životu kao u snu,
Često čovjek ne misli,
Koliko nešto treba mu
Dok to ne izgubi.
Ja znam
Al mi teško priznati
Da mi anđele fališ ti.
Sudbina piše na dlanu puteve,
Mada te skrivam
Lice me odaje
Kad suze oči zamagle
Poželim tvoj zagrljaj
Poželim da si kraj mene...
Jer šta vrijedi ova mladost
Tuga ili radost
Sve je isto,ali nije
Srce kucalo je prije,
A sad stoji kao pokvareni sat
Ipak živjeti se mora.
Ove su riječi od srca pisane,
Al neće doći nikad do tebe,
Kao cvijeće koje umire,
Još u ruci što se ubere.
Nema komentara:
Objavi komentar