Dobri moj Oče nebeski, ti znaš da čeznem za savršenom ljubavi,da čeznem za njim.Na samom početku naše ljubavi držao si nas na svom dlanu i govorio;" Vrijedni ste u očima mojim,i dragocjeni vas dvoje!" A onda su nam ograničili ljubav,sve ono lijepo između nas su izbrisali. Ostavljam ti,Bože, svoju tužnu misao u prolazu,da je pogledaš i smiluješ se! Znam bili smo nestrpljivi plamen svijeće izgorili smo prebrzo i sad smo vosak,al naša ljubav još uvijek je vatra.Razdrli su nam duše na dva dijela,sad leže između juga i sjevera,nemirnog mora i skliskih litica,hladnih staza životnoga puta.Molim se,Gospodaru moj na pragu ljubavi i u dvoru tvom, tebi Bogu da nas izbaviš iz tame,dok mutna voda utapa nadanja,a želja za njim leti na lažnim krilima obećanja.Bol što pali sjećanja i pogled u magli kroz križ od suza.Raspeti, jedan smo svijet ja i on.Mislila sam da si pored mene,ali tišina je bila jedini pratilac mojih misli.Nepravda i dalje me drži u okovima svojim i očima njegovim.Zar ne čuješ plač svog anđela?Nebo je noćas plakalo bijelim biserima.Bože, hladni dah grli nam lice.I na kraju rekla sam ti;" Zbogom oče.",u nijemoj šutnji,dok gledala sam te u oči,ti si mi samo mahao praznim pogledima,i rekao;"Za sad će ovaj dečko živjeti samo u tvojim sjećanjima!
Nema komentara:
Objavi komentar