Sjećaš li se one noći,
Kad sam te u plamenu svojih očiju
Držala.
Sjedila pored tebe,
Vjerno,željno
Iščekujućida ćeš opet reci
Da krenemo tamo gdje smo stali.
Preko puta nas sjedila je ona,
I uživala gledajući,
Kako moja čežnja i ljubav za tobom,
Iz trenutka u trenutak postaju sve veće,
A tvoja hladnoća i odbojnost preme meni,
Sve jača.
Čaroliju te noći u par ružih riječi zaledi.
Ne može se zaboraviti osjećaj buđenja
Nakon još jedne epizode,
Našeg ljubavnog života.
Osjećaj gorčine i bola,
Ostavljeni i otuđeni.
Ona kad je uzela tebe,
Uzela je sa tobom i moju dušu,
Jer si ti bio moja duša.
Svaki otkucaj,
Svaki treptaj poslije toga,
Bio je novi pad,
Porušeni snovi,želje,
Potonule nade,
A samo jedna misao,
Da više nisi pokraj mene,
Istina da mi nedostaje,
Slutnja da li ćeš me opet voljeti,
I osjećaj gubitka i boli.
Oboje smo prošli kroz neke mračne zavjese,
Tuđe ljubomore i zla.
Danas nam opet oči suze,
Od dugog vremena što je prošlo.
Danas stojimo opet jedno pored drugog
I shvaćamo da tu pripadamo.
Zajedno zauvijek!
Nema komentara:
Objavi komentar