U sjetu stavljam tugu,
I nešto me u duši steže,
Kad sjetim se da ona,
Pored tvog uzglavlja diše...
Ostajem i dalje zarobljena,
U dodirima samoće i kriku želje,
Da ćeš se vratiti...
Čekam te još uvijek,
U bijeloj haljini nevinosti,
Da dotakneš mi žedne usne.
Zaplivat ću noćas u neka naša maštanja,
U kojima smo postojali.
Kad se vratiš,oprostit ću ti,
Što si otišao bez pozdrava,
Za njenom sjenom...
Oprostit ću ti,
Što sam bez tebe hodala po hladnoći i tmini,
Živjela od želja i maštanja,
Da bih izdržala,
Dok sam te u njenom naručju gledala..
Umorna sam od udisanja stvaronosti,
Traženja snova,
Porušenih iluzija,
Praznih zagrljaja,
A dišem samo još zbog tebe,
I tvoja sam...
Nema komentara:
Objavi komentar