Ovi zidovi postali su tjesni između nas,
Gorčina više ne tinja već se u vatru pretvorila,
Previše je razlika,patnje i suza!
Tjeskoba je sve veća,bez granica,
U očima nema više suza,nakon svih godina plakanja.
Gušim se u vlastitim porazioma gdje im je kraj,
Možda je vrijeme da odem na put bez povratka,
Mržnjom nas truju poput otrova,
Jer tvoja je okrutnost ubojita.
Nikad ti neće biti dovoljno ma koliko ti ljubavi pružila,
Tvoje srce je sebično,prepuno lažnih priča o meni,
Ali jednom će ti biti žao...kad pravda ipak dođe.
Da li će ljubav i onda postojati između nas?
Ili će ostati samo sivi prah?
Nema komentara:
Objavi komentar