U novoj godini nema ničega novog. I tako već godinama koje uzalud brojim, a ne mogu dostići spokoj pravedničkog sna koji odmara od života.20 „novih“ godina u kojima se ništa nije promjenilo,osim što sam te srela i zavoljela.Mirna propuštam vrijeme neka teče kako želi i kamo hoće ići vukući za sobom sve svoje događaje po danima obilježenim brojkama.Tuga i ravnodušnost što se skupljala napunila je vreću koju je bremenito i mučno vući za sobom. Stoga ju ostavljam iza zatvorenih vrata na kojima piše „ljubav i razumijevanje“.Ne želim više nikada čekati nadu u novoj godini jer ona dolazi samo kad je skrivena u nečijoj sjeni.Ne želim slušati zvuke lažnog veselja i ćutiti skliske poljupce što se lijepe po podovima i zidovima sa šarenim papirićima. Želim da me potpuna tišina okruži kako bih čula otkucaje vlastitog srca.Izbjeći dodire i isprazne, unaprijed očekivane, frustracijom nametnute, želje nekih nepoznatih ljudi. Promijenjenih u dočecima proteklih novih godina. Ne poznajem ih više.Iz godine u godinu, iz nove u najnoviju i ovu još noviju od posljednje nove godine.Umorna sam, dragi. Od svih tvojih prijevara i skrivanja. Od njenih laži i pretvaranja. Nema novih godina. Nema novih ljudi oko nas. Uvijek je sve isto.
Glazba mi krade tišinu i vrijeme mi krade život…
Nema komentara:
Objavi komentar